0029

Ako grešite, grešite kako treba ili “Fucking up VS fucking down”

U vojsci sam čuo frazu koju sam često ponavljao:

On ne ume ni da pogreši kako treba

Koliko god da je banalna i šaljiva, iza nje postoji čitava mudrost, kao što je to često slučaj sa vojnim frazama, akronimima i šalama. Da li postoji pogrešan način da “zeznete” stvari? Ako postoji, da li onda postoji i obratno, da stvari “zeznete” na dobar način? Odgovor na oba intrigantna pitanja je “da”.

“Fucking down”

ili pogrešiti kako ne treba

Većina ljudi ne greši kako treba (fuck up), već kako ne treba (fuck down). Ovo znači da naprave grešku, ali umesto da iz toga nešto nauče, oni:

  • smišljaju izgovore ili okolišaju na neki drugi način
  • okrivljuju druge
  • svaljuju sve na neki maler, događaje koji nemaju veze sa poslom ili druge neizbežne okolnosti

U retkim situacijama kada se desi da prihvate odgovornost, ona je kratkotrajna, jer takvi ljudi nastoje da ubrzo zaborave na tu situaciju, smanjujući tako mogućnost da uče iz nje, a kamoli da dobiju benefit od greške.

Projektovanjem krivice na druge, oni gube mogućnost da razumeju suštniske uzroke za svoju grešku, na primer – da li je to nedostatak pažnje na detalje, nedovoljno napora, nepoštovanje uputstava i tako dalje. Pošto ne analiziraju suštinske uzroke koji su doveli do greške, oni neće biti sposobni da ih reše ili ih isprave i spreče da se ponove.

Takođe, prebacivanje krivice na druge vas sprečava da čujete, a kamoli da usvojite povratnu informaciju o problemu, a njegova namena je da vam pomogne da popravite ponašanje i rešite se srži onoga što vodi ka problemu. Što je još gore, može da vodi otporu, ozlojađenosti, čak i besu u vezi s povratnom informacijom, bez obzira na to koliko je konstruktivna. Ako zaista ne verujete da ste uradili išta loše, svaka sugestija o suprotnom može izazvati takve reakcije.

Ako se uklapate u ovakav profil, verovatno je da grešite na način koji zovem “fucking down”. A najveći problem sa njim jeste da ste zaglavljeni u začaranom krugu – izvinjenje će se beskonačno ponavljati, dok ne počnete da preuzimate odgovornost za svoje postupke i njihove posledice. Poznajem ljude koji ni tokom celog svog života nisu stigli do nivoa da ovo razumeju. To nije njihova krivica. Uvek je reč o nekome ko želi “da im namesti”. Sigurno znate taj tip.

Radni primer

Završili ste sprint, ali ste, kao scrum master, tri radna dana zakasnili da pošaljete retrospektivu sprinta. To ste učinili, ali tek nakon što su vas podsetili.

Dok “vlasnik proizvoda” (product owner) proverava procedure po kojima je sprint završen i detaljno navodi svoja očekivanja u vezi sa ishodom i rezultatima (deliverables), vrpoljite se na svom mestu i razmišljate o tome šta ćete sledeće reći. Vi, u stvari, ne čujete ni reč onoga što vam govori, a kamoli da usvajate njegov feedback.

Koristite kratku pauzu tokom konstruktivne kritike da se ubacite i kažete da su to bila samo tri dana, a da to nije puna nedelja (kao da to ima ikakvog značaja) i da poznajete tim koji je predao izveštaj s još većim zakašnjenjem (što verovatno nije ni istina). Izvrćete tezu pitanjima zašto ste izdvojeni od drugih, a u svojoj glavi smišljate razloge zašto se on raspravlja sa vama.

Product owner uspeva da završi diskusiju tokom koje pruža svoj feedback, uprkos prekidima, i stiče očekivanje da ćete se od sada pridržavati pravila u vezi sa slanjem izveštaja o sprintu. Kada od vas zatraži potvrdu da ste to razumeli, nadajući se da ćete pokazati neko kajanje ili čak predložiti kako da ispravite problem, vi odgovarate rečima “Pa dobro, niko nije savršen”.

“Fucking up”

ili pogrešiti kako valja

Greške se događaju. Da, zeznućete nešto, ali nije kraj sveta i, u stvari, učenje iz grešaka je najbrži način poboljšanja. I što više grešaka napravite, ako zaista učite iz njih, brže ćete napredovati.

ARR

Grešiti kako valja uključuje troslovni akronim ARR.

Ta slova označavaju sledeće:

Priznanje i prihvatanje (acknowledge) greške, povratne informacije ili realne situacije. To jednostavno možete postići tako što ćete sedeti i slušati otvorenog uma, čak i onda kada tema i način na koji se feedback saopštava nisu pozitivni.

Preuzeti odgovornost (responsibility) za problem. Prihvatite ga kao svoj. Čak i da za vas postoje olakšavajuće okolnosti, nije bila vaša krivica, mislite da nije potpuno fer – preuzmite odgovornost.

Obavežite se da ćete rešiti (resolve) problem time što ćete promeniti svoje postupke i ponašanja da se pobrinete da se situacija ne ponovi ili da se makar ne ponovi podjednako loše.

Radni primer

Dobar primer za ovo jeste jedan problem koji sam izazvao u srednjoj školi. Bio sam u sukobu sa nastavnikom koji me je uhvatio na delu i pretio mi posledicama ako tako nastavim.

Priznanje i prihvatanje greške – ćutao sam i slušao sve što je rekao. Nisam gledao dole, okretao očima, nisu mi se tresle ruke, nisam ih prekrstio, niti sam na neki drugi način pokušavao da govorom tela umanjim značaj onoga što je govorio.

Preuzimanje odgovornosti – Što se mene tiče, preuzeo sam punu odgovornost. Nisam okolišao (“Nije bilo toliko strašno”, “I drugi su bili uključeni”). Nisam smišljao izgovore (“Znate, neki drugovi su me primorali da to uradim”). Znao sam da sam pogrešio i, uz to što su i drugi bili umešani, preuzeo sam potpunu odgovornost za svoje postupke.

Obavezivanje na rešenje – obavezao sam se da ću rešiti problem rečima “Neće se ponoviti, garantujem Vam”. Nisam rekao da ću “pokušati” da izbegnem nevolje ili da se “nadam” da se to neće desiti ponovo. Kontrolisao sam svoje postupke i svoje odluke. Obavezivanje na rešenje u suštini znači davanje garancije da, ako ne možete da kontrolišete ishod, možete makar da kontrolišete ono što je do vas, svoje ponašanje i postupke. Ono što radite i ono što ne radite.

“Puškica” za ARR tehniku

Da rezimiramo do sad navedeno, do suštine možete doći jednostavnim frazama:

Priznanje i prihvatanje problema – Čujem. Razumem.

Preuzimanje odgovornosti – Preuzimam ovo na sebe.

Obavezivanje na rešenje – Neće se ponoviti. Preduzeću konkretne korake da ovo izbegnem u budućnosti. Pobrinuću se da se ne ponovi.

Primeri:

Dobro sam čuo. Preuzimam odgovornost. Neće se ponoviti.

Razumem. Moja greška. Preduzeću konkretne korake da izbegnem ovo u budućnosti.

Možete dodati i:

Voleo bih da za nekoliko nedelja proverim da li su se moje korektivne mere pokazale dobrim, da li funkcionišu i slično.

Zaista cenim što ste izdvojili vreme da mi pomognete u napredovanju.

Reći “izvini”

Gde je deo teksta o izvinjenju? Namerno je izostavljen. Izvinjenja su samo reči. Ona su besmislena. Što je još gore, ljudi misle da je jednostavni izgovor reči “izvini” poslovica koja omogućava za bekstvo iz neprijatne situacije. Ako izuste reč “izvini”, brzo se mogu vratiti da rade potpuno iste stvari koje su prvobitno izazvale probleme, bez posledica.

Samo određeni postupci i obavezivanje na rešenje problema imaju značaj, zajedno sa poboljšanjem koje, nadajmo se, donosi rezultat i prestankom ponavljanja iste greške. Reči poput “izvini” su beskorisne, i mogu biti čak i beznačajnije ako je njihov cilj da zamene konkretne korake za poboljšanje.

Uvek sam govorio ljudima da, osim ako ne pregaze mog psa, nikada ne treba da kažu “izvini” dok rade u mojoj kompaniji.

Rezime

Kada vam sledeći put neko kaže da ste “zeznuli” (“fucked up”), budite zahvalni za priliku da naučite nešto i da napredujete. Pogrešite jednom i to je suština lekcije. Pogrešite više puta i počećete da učite, uz pretpostavku da tako stičete korist od svojih grešaka i ne ponavljate ih. Pogrešite dovoljan broj puta i ko zna – možda ćete postići veliki uspeh!

 

Originalni članak pročitajte ovde.

Tags: No tags

Add a Comment

You must be logged in to post a comment